Odgoj i školovanje

labrador
Najčesće pitanje koje čuju školovatelji pasa ili kako ih neki zovu treneri i instruktori (tko se time ozbiljno bavi alergičan je na naziv dreser ali o tome u nekom drugom članku) je: "Koja je najbolja dob za početak školovanja psa?"
Tu moramo prvo razlučiti odgoj od školovanja. Pod školovanjem se misli na učenje vježbi koje će psu i njegovom vlasniku olakšati svakodnevni život kao npr: Sjedi, Lezi, Hodanje uz nogu i sl., a pod odgojem mislimo na baš onaj svakodnevni suživot psa i njegovog vlasnika te ostalih živih bića u blizini (drugi ljudi, drugi psi i sve ostale životinje sa kojima se susreću).
Isto je tako važno naglasiti da je velika razlika u početku školovanja kod pasa koji su nabavljeni kao kućni ljubimci od onih od kojih se očekuju visoki sportski ili službeni zadaci.
Odgoj šteneta trebao bi početi još u leglu. Tu se štene socijalizira na socijalne odnose između braće i sestara te majke i ostalih pasa u uzgajivačnici (ukoliko ih ima). Tu je najvažnija stvar koju štene naući tzv inhibicija ugriza. Naime, kada štene ugrize svoga brata ovaj glasno zacvili te ga štene najčešće pušta. Isto tako i naše štene biva ugriženo i osječa koja je to bol. Nakon nekoliko dana kako se štenad igra ugriza počinju sve blaže gristi svoju braću.
Kada štene dođe u novi dom tada treba krenuti sa odgojem. Prve stvari koje treba savladati je kućna higijena i vlastito ime, a uz to privikavanje na ogrlicu i povodnik te vježbu Dođi.
Samo školovanje psa ljubimca najbolje je započeti sa oko 8 mjeseci starosti, ali sve ovisi u kakvom je štene psihičkom stanju tj. je li se dovoljno psihički razvilo za nekakav ozbiljniji rad. Pod ozbiljniji ne mislim da moramo biti vojnički strogi i kruti već može li mladi pas percipirati što od njega tražimo i izdržati dosljednost koju moramo provoditi.
Školovanje psa za sportske i službene aktivnosti počinje praktički još u leglu, ali ako uzgajivač to ne radi krećemo ćim ranije kada uzmemo štene. Naravno samo školovanje se razlikuje ovisno o tome što želimo postići sa psom. Npr. sportske pse se već od malena vježba na krpicu koja će kasnije biti zamijenjena kobasicom i rukavom, tragačke pse potiće se da "koriste nos" i sl. međutim svima njima zajednička vježba mora biti koncentracija na vlasnika koju ćemo dobiti ukoliko psu budemo najzanimljiviji na svijetu.
Zamislimo da smo dvorska luda, a pas kralj. Ukoliko kralj bude nezadovoljan našom predstavom naći čemo se u problemima, a možda i izgubiti glavu. Isto tako je sa psom. Ukoliko mu nismo najzanimljiviji lik u životu okrenut će se drugim vanjskim podražijima i "raditi nam probleme" tipa bjeg sa drugim psom, upoznavanje sa drugim ljudima (koji to ne žele) nedolazak na poziv pa se moramo zamisliti tko je kralj u pseče-ljudskim odnosima? Većina ljudi misli da je to vlasnik jer on vlada, a pas misli da je on kralj jer mu često izvodimo neku predstavu (najčešće kad nešto napravi) i tako se to nekako izjednaći i u biti smo u radu ekipa ili tim. Pod tim kraljevanjem ne mislim na dominaciju. To je samo jedan mali naćin kako od psa dobiti najviše postići "plafon" njegovih radnih mogućnosti, a o dominaciji i dominantnim psima jednom drugom zgodom.

Miroslav Krušlin
Instruktor za odgoj i školovanje pasa