O psima

Imaju li psi u Hrvatskoj zakonska prava?

prava-pasa
Bok moji dvonožni prijatelji! Nije me dugo bilo, malo sam zapeo u toj vašoj ljudskoj birokraciji. Kaj da vam pričam?! Sve sami znate. Inzistirate? No, dobro. Bio je petak , sada više ne pamtim datum. Večer kao svaka druga. S nekim crnom bijelim Dalmatincem bacio sam na smijade i lovice. Pridružilo nam se i nekoliko Avlijanera. Tulum za sve pet. I baš kada je bilo najbolje na tulum upadoše drotovi. Konkretnije, jedan pseći drot prifura Dalmošu i njegovom gazdi te mu odrapi kaznu od 700 kuna. Optužba: nepoštivanje gradske odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca. Konkretnije pas nije bio na uzici. I to je to. Ekipa se razbježala. Ostao sam sam, napušten ka Leut Tome Bebića. E ne može to samo tako, rekoh sebi. Valjda i ja kao svako živo biće imam nekakva prava. Pa makar išao u Strasbourg.

I tu počinje moja pravna bitka za pseća prava. Nazvao sam nekoliko frendova u inozemstvu. Jedan od njih, Švicarac, kaže da to u Švicarskoj ne bi prošlo samo tako. Vlasnik prije nego kupi psa mora ići na četverodnevni tečaj na kojem uči o pravima psa, ali i obvezama vlasnika te karakteristike pojedinih vrsta. Imaju oni svog odvjetnika za kućne ljubimce. Zove se Antoine Goetschel i od 2007. godine dobio je zakonsko pravo da zastupa životinje u Zürichu. Bilježim se s štovanjem, no alpski me prijatelj odmah upozorio da ću se načekati. Kaže da je odvjetnik prilično zauzet jer trenutno zastupa nekoliko stotina životinja raznih profila. Čak je zastupao i mrtvu ribu. Smrt je nastupila nakon što ju je ribolovac 10 minuta izvlačio iz rijeke. Dovoljno za tužbu. Spor je pripao ribolovcu. Ne preostaje mi drugo, nego mu se zahvaliti ( psu Švicarcu).

Spajam se na Facebook i potežem veze preko bare. Tamo daleko u New Yorku postoji Eric Feinberg, također odvjetnik za pse. No, i on je poprilično zauzet. Ako ništa drugo bar smo se dobro napričali. - Đuro moj, ja sam ti kao mnogi klinci koji odrastaju u predgrađu imao svog psa. Zvao se Clyde i ime je dobio po Waltu Frazieru iz NY Knicksa- nostalgično je započeo svoju priču gospodin Feinberg, tada još uvijek zaposlen kao odvjetnik za ljude. Jednog travnja, 1995. kupio je novog psa, Rascala, češkog terijera koji će zauvijek promijeniti njegov život. Tijekom beskrajnih šetnji Central Parkom susretao se s vlasnicima kućnih ljubimaca koji su mu postavljali pravna pitanja u vezi prava svojih pasa. Tada je odlučio napustiti dugogodišnju odvjetničku karijeru posvećenu ljudima te se posvetio zastupanju pasa. - Vlasnike pasa, naravno i njihove pse zastupam u slučajevima poput nesavjesnog veterinarskog zbrinjavanja, nezakonitog pritvaranja ( u šinteraje), istražujem sumnjive ozljede i smrti, rješavam vlasničke sporove i mnoge druge slučajeve. Nažalost, tebi moj hrvatski prijatelju ne mogu pomoći- zaključio je naš razgovor simpatični Eric.

I evo me opet u Hrvatskoj. Hrabriji nego ikada. Doznao sam da prema Zakonu o zaštiti životinja, članku 39. imam zakonsko pravo, kao i sva druga životinjska bića, slobodno se kretati. Prema tom zakonu kretanje životinja ne smije se ograničavati na način koji životinjama nanosi nepotrebnu patnju, bol, ozljede ili strah. Također, životinjama dnevno mora biti osigurano razdoblje tijekom kojega neće biti privezane radi mogućnosti kretanja u skladu s njihovim fiziološkim i etološkim potrebama. Ali, zakon jedinicama lokalne samouprave daje nadležnost za provođenje navedenih prava. Tu dolazimo do apsurda. Grad Zagreb već navedenom Odlukom o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca poništava sva moja zakonska prava, štoviše mom Gazdi naređuje da me u većini slučajeva mora voditi na povodcu ( koja glupa riječ). Apsurdno, propisano je da je kućnim ljubimcima koji se kreću slobodno ili na povodcu zabranjeno kretanje na tržnicama, grobljima, dječjim igralištima, cvijetnjacima, neograđenim športskim terenima, kupalištima, te neograđenim dvorištima škola i vrtića i na drugim javnim površinama što će se označiti okruglim znakom s prekriženim likom psa. Znakove postavlja i održava Zagrebački holding d.o.o. - podružnica Zrinjevac. I tu postoji jedno veliko ALI... Gradska odluka ne propisuje kako se postupa u slučajevima kada znaka nema, a nema ga na 90 posto javnih površina. Pravnici (konkretnije, Gazdini prijatelji studenti prava i novinari pravnici laici) su podijeljeni. I dok jedni smatraju da je tu sve čisto i da ako znaka nema, da on nije postavljen s razlogom ili ga je netko iščupao te da se podrazumijeva da je tu zabranjeno kretanje pasa. Navode da se psi mogu kretati isključivo tamo gdje postoji označeno mjesto za to. No, ja ponovno postavljam pitanje odnosno konstatiram da devedeset posto livada u Zagrebu, osim onih u strogom centru grada nemaju table (što ja Đuro pri zdravoj pameti tvrdim ) koje zabranjuju šetnju bez povodca odnosno nemaju niti table koje dopuštaju neograničeno kretanje pasa. Jednostavno, u rubnim dijelovima grada tabli uopće nema. Vjerojatno su nekada bile postavljene, ali ih je netko iščupao. I tu, prema mišljenu ne studenata, već pravih pravnika koji su stali u obranu pseće časti , gradska odluka pada u vodu. Jer ako u odluci piše da će se mjesto zabrane označiti tablom, znak zabrane mora postojati. Ako ga nema smatra se da je kretanje pasa dozvoljeno. Pitaju se što bi bilo da na prometnicama nema prometnih znakova. Da li bi se kazne i tada tumačile proizvoljno? Pravo se ne smije oslanjati na pretpostavke da je tabla tu nekada stajala, već isključivo na činjenicu da table u trenutku kažnjavanja vlasnika nije bilo. Još jedna nelogičnost gradske odluke je da se navode konkretni kvartovi gdje se psi bez povodca smiju kretati.

Nekih kvartova, primjerice Španskog i Malešnice na tom popisu nema. Što to znači? Da bi ja svaki dan morao ići na istrčavanje u Prečko, gdje se nalazi najbliža livada za rastrčavanje pasa, koja usput graniči s Ljubljanskom avenijom, što je samo po sebi nelogično jer to je isto kao da dječje igralište postavite na granici s Zelenim valom. Toliko o psećim pravima. No, nećemo tu stati. Ako treba idem i u Strousbourg. Sve za zaštitu psećih, ali i ljudskih prava. š

No i što se mog Gazde tiče ima nekoliko spornih zakonskih odredbi. Naime, ako ga netko zbog mene globi, a on kao počinitelj prekršaja ne pristane platiti novčanu kaznu na mjestu počinjenja prekršaja, komunalni redar odnosno policajac će mu izdati obavezni prekršajni nalog, s uputom da novčanu kaznu mora platiti u roku od osam dana od dana uručenja, odnosno dostave prekršajnog naloga. Prema novom Prekršajnom zakonu, ukoliko okrivljenik uloži žalbu, tada će se provesti žurni postupak u kojem se najčešće ( iskustva odvjetnika s prometnim prekršajima) potvrditi odluka policajca koji je nalog uručio.Ta odluka je konačna bez prava na novu žalbu. Kako postupiti u takvim situacijama. Jedan odvjetnik, distancirajući se od konkretnog slučaja prava kućnih ljubimaca rekao nam je da smatra kako Ustavnom sudu treba podnijeti prijedlog za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Prekršajnog zakona jer su takve odredbe u izravnoj suprotnosti s odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima. Naime, ukinuto je pravo okrivljenika na drugostupanjski postupak.

Za kraj, odgovor sam potražio i kod strukovne organizacije odnosno kod Prijatelja životinja. Oni smatraju da bi svaki pas, neovisno o odgovornosti njegovog vlasnika i stupnju socijaliziranosti trebao biti pod kontrolom zbog prometa, buke, prolaznika, mogućnosti istrčavanja na cestu. Na taj način sprečavaju se nezgode. Objašnjavaju kako je to riješeno u većini europskih metropola. ‘Europski gradovi odredbu držanja pasa na uzici prilikom šetnji puno su bolje riješili tako što su osigurali dovoljan broja šetnica i područja gdje je dopušteno šetanje pasa bez uzice. Na taj način pas može zadovoljiti svoje potrebe za kretanjem, a da pritom ne postoji opasnost od prometa i ostalih potencijalno ugrožavajućih situacija'. S druge strane, u Zagrebu ne postoji dovoljno mjesta za slobodnu šetnju pasa bez uzice, pa ispada da bi građani iz najprometnijih dijelova grada svakodnevno trebali kućnog ljubimca voziti na lokacije gdje ga mogu slobodno puštati, što nije niti praktično niti jednostavno. Smatraju kako bi grad Zagreb trebao slijediti druge europske gradove i, umjesto zabrane slobodnog šetanja pasa, osigurati uvjete i dovoljan broj površina za slobodno istrčavanje pasa. Europska praksa je pokazala da je takvo rješenje najbolje, jer su time usklađene odredbe Zakona o zaštiti životinja i gradskih odluka vezanih uz držanje pasa.

Uzimajući sve navedeno u obzir smatramo da je zagrebačka zabrana puštanja pasa da obavljaju nuždu na javnim mjestima protuustavna jer se njome psima onemogućuje obavljanje osnovnih fizioloških potreba. Smatramo kako bi psi trebali imati pristup javnim površinama, osim dječjih igrališta i sličnih mjesta, a umjesto zabrana zalažemo se za individualno kažnjavanje pojedinaca koji ne skupljaju izmet za svojim psom. Da, i ja se slažem da se svakoga tko ne skuplja pseće drekece mora kazniti. Pametnom dosta. Sori na pravopisnim greškama ako ih ima. Ipak sam ja samo pas.

Do novog susreta, Vaš Đuro.

P.S. Uredništvo portala www.sve-pet.com napominje da ovaj članak nije nagovor na nepoštivanje zakona i gradskih odluka.

Izvor: Sve-pet.com

Katalog uzgajivačnica

katalog-uzgajivacnicaDa bi upisali uzgajivačnicu u katalog jedini uvjet je da morate biti registrirani. Registracija je besplatna.
Ovdje možete upisati uzgajivačnicu sa svim podacima i slikama.

Oglasnik

ikona-za-oglasnikNudimo Vam uslugu besplatnog upisa u oglasnik uz obaveznu registraciju koja je besplatna.
OVDJE možete upisati oglas za prodaju, potražnju, poklanjanje psa ili usluga vezanih za pse te opreme za pse.

Get Adobe Flash player

Riječ stručnjaka

ikona-za-rjec-strucnjakaStručnjaci iz svih dijelova kinologije pišu o njezi pasa, o bolestima, o odgoju pasa, o handlanju ...
OVDJE možete pročitati navedene tekstove.

VauVau ekipa

ikona-za-vauvau-ekipuVauVau ekipa je aplikacija slična Facebooku. Možete objavljivati slike, video i dr.
Jedini uvjet je da morate biti registrirani a registracija je besplatna. OVDJE možete vidjeti kako to izgleda.

Mini Reklame - Uzgajivači