O psima

Kako je čovjek došao "do psa"

Prvi psi koji su došli u ljudsku na­stambu sigurno nisu bili odrasli, već mladi. Dokazi te tvrdnje pro­nađeni su na Novoj Gvineji i kod domorodaca Australije.

Zajednice tadašnjeg čovjeka sa­kupljale su za svoju prehranu kukce, puževe, jaja, mlade ptice, zelembaće, insekte, orahe, jago­de i različite biljke. Psima slične, ali tada divlje vrste životinja, bile su u tom sakupljanju čovjekovi suparnici. Često su se susretali, pa je čovjek imao mogućnost uhvatiti štenad koju je ponekad pojeo ili pak odgojio, pa su mladi odrastali s njim. Žena koja bi izgubila novorođenče stavljala je na grudi malo štene, djelomično zbog materinskog instinkta, a djelomično jer ju je mlijeko "pritiskalo". Taj običaj može se i danas opaziti kod spomenutih stanov­nika Nove Gvineje i Australije. Takve su životinje bile pripitom­ljene, ali još uvijek ne i domaće. Opisani način pripitomljavanja pasa mogao se isto tako dogoditi bilo gdje na zemlji, pa je za pretpostaviti da su domaći psi nastajali na različitim područjima. Kako je izgledao njihov suživot, možemo samo pretpostaviti. U teškim vremenima psi su ljudima zasigurno bili hrana. U prapo­vijesnim staništima - na njihovim "smetlištima" - nađene su razbi­jene lubanje pasa iz kojih su bez sumnje izvađeni mozgovi. Mogu­će je i da su tadašnji ljudi imali pse iz određenih kulturnih raz­loga (u svim starim mitovima pas ima ulogu božjeg glasnika). Tadašnji psi bili su čuvari, kućni prijatelji, partneri za igru sa dje­com, tamanitelji otpada. Tek su kasnije počeli ljudima pomagati i u lovu.

Prvi koji je pse razdijelio po pas­minama bio je grof Buffon koji je (nažalost netočno) opisao podje­lu vrsta u svojoj knjizi "Historie naturelle" 1755. godine. Bio je to prvi pokušaj podjele po pasmi­nama i pasminskim skupinama. Buffonu to nije najbolje uspjelo, jer su mnoga korisna istraživanja provedena tek kasnije. Najtočniji podaci o izvoru pasmina dobiveni su u prošlom stoljeću pomoću kostiju koje su pronađene blizu iskopina čovjekovih staništa. U močvarnim predjelima Švicarske nađena je lubanja psa koju su stručnjaci nazvali sojenički špic. Kosti velikog psa koji je živio u brončanom dobu nazvali su bron­čani pas. Svaki novi nalaz  potom su nazivali drugačije npr. pepeljni pas, vučji pas...

Zanimljivije je drugo pitanje - da li je sojenički špic praotac svih špiceva i šnaucera? Da li je bron­čani pas praotac svih pastirskih i ovčarskih pasa? Jesu li iz pepeljnog psa izašli lovački brak jazavčari, španijeli i jazavčari? Lista predaka današnjih pasa poste­peno postaje sve duža, a vlasnici pasa rado bi željeli saznati odak­le potječu njihovi ljubimci.

Mnoga imena današnjih pasmina su vrlo stara iako njihovi preci imaju jako malo sa današnjim psima - samo im je možda izvor imena jednak. Neke pasmine su jednostavno rekonstruirane iz pri­jašnjih.

Katalog uzgajivačnica

katalog-uzgajivacnicaDa bi upisali uzgajivačnicu u katalog jedini uvjet je da morate biti registrirani. Registracija je besplatna.
Ovdje možete upisati uzgajivačnicu sa svim podacima i slikama.

Oglasnik

ikona-za-oglasnikNudimo Vam uslugu besplatnog upisa u oglasnik uz obaveznu registraciju koja je besplatna.
OVDJE možete upisati oglas za prodaju, potražnju, poklanjanje psa ili usluga vezanih za pse te opreme za pse.

Get Adobe Flash player

Riječ stručnjaka

ikona-za-rjec-strucnjakaStručnjaci iz svih dijelova kinologije pišu o njezi pasa, o bolestima, o odgoju pasa, o handlanju ...
OVDJE možete pročitati navedene tekstove.

VauVau ekipa

ikona-za-vauvau-ekipuVauVau ekipa je aplikacija slična Facebooku. Možete objavljivati slike, video i dr.
Jedini uvjet je da morate biti registrirani a registracija je besplatna. OVDJE možete vidjeti kako to izgleda.

Mini Reklame - Uzgajivači