O psima

Potpuno divlji preci

U zoologiji je skupina mesoždera (canida) razdijeljena na vukove, lisice i pse. Značajnije vrste vukova podijeljene su na grivaste, falklandske i abesinske. Vukove, koji su manji i dugorepi, nazivaju lisicama, a među njima razliku­jemo snježne i pustinjske. Niti u jednu skupinu ne spadaju psi kao što su npr. žličasti pas, kunićasti pas ili šumski pas. Pogrešna je tvrdnja kada se kunićasti pas naziva jezerskom lisicom, a žli­časti pas  lisica žličarka. Slijedeći članovi porodice canida su čagljevi i kojoti, te južno-američki canidi kao što su vu­kovi, lisice, psi i čagljevi koje još zovemo lisičasti čagljevi. Radi se o zamršenoj skupini. Želimo vam samo pokazati i dokazati koliko je mnogostrana skupina canida. Odgovor na pi­tanje koliko u prirodi postoji divljih vrsta canida, samo je približan -oko 30 vrsta. Odgovor nije preci­zan, ne stoga što na našoj pla­neti postoje neistražena područja pa nije moguće točno znati koliko je tih vrsta, već je problem u tome što nije moguće utvrditi da li su srednji ruski i indijski vuk dvije vrste (radi se o različitim veličinama) ili samo jedna vrsta vukova (dopušta se mogućnost zemljopisnih prijelaza i izolacija u vrijeme parenja). Bez obzira što se svi psi na Zemlji dosta raz­likuju po boji i veličini (pri tome su praktično svuda rašireni), biološki gledano oni su jedna vrsta. Kod njih se radi o mozaičnom načinu nasljeđivanja. Među dvije stotine vučjih potomaka, dva nisu jed­naka. Kao što je utvrdio profesor Herre iz Kiela slično je i kod pudla. Osim toga canidi su i takozvana plastična životinjska skupina - po vanjštini i veličini se odlično prilagođavaju okolini u kojoj žive. Pogledajmo sada ne­koliko rođaka pasa u prirodi.

Vukovi
Vuk (Canis lupus) je bio nekada osim u Južnoj Americi, Africi i Australiji raširen po cijeloj Zemlji, a danas je na mnogim mjestima izumro. Razlog je u psi­hološki uvjetovanoj mržnji prema toj životinji. Ljudi love vukove gdje god je to moguće. Ponekad ih truju strihninom i pucaju na njih iz helikoptera, a za svoj "trud" dobijaju čak i novčane nagrade po svakom ustrijeljenom vuku. Sve to vodi njihovom izumiranju. Ipak se neke međunarodne orga­nizacije bore za opstanak tih za­nimljivih životinja. Vukovi su u nekim državama (recimo u Šved­skoj, Norveškoj, Italiji i u Hrvatskoj) zaštićeni.

Izvanredno su prilagodljivi pa ži­ve u tundrama, šumama, stepa­ma, polupustinjama i planinama do 2.500 metara visine. Teško ih je opisati zato što se čak i u istoj okolini međusobno razlikuju po veličini i boji krzna. Evropski vuk ima plećnu visine oko 80 cm i teži približno 40 kg, indijski vuk je visok samo 50 cm i teži slabih 20 kg. Lovno područje vukova je veliko. Kada su pratili gibanje ne­kog čopora vukova utvrdili su da se životinje gibaju površinom od oko 300 četvornih kilometara. Plijen mogu ustrajnim kasom pra­titi čak 30 km i više. U čoporu je obično od 6 do 16 životinja.

Kojoti
Kojote (Canis latrans) zo­vemo i perzijskim vukovima. Poznati su još iz priča Indijanaca. Ta životinjska vrsta prvobitno je živjela samo na velikim ravnim predjelima između Kanade i Meksika, a kasnije su naselili či­tavu Sjevernu Ameriku. Dugogo­dišnje istrebljivanje (oružjem, zamkama i otrovom) poprilično je smanjilo njihov broj. Prilagođavaju se uvjetima života slično kao psi. U Los Angelesu postoji četvrt gdje kojoti žive u gradskoj ka­nalizaciji. Kojoti imaju svoje lovne oblasti (velike do 32 četvorna kilometra), ali nisu uz njih vezani. Način ishrane također mogu mijenjati: mogu živjeti od ovaca, glodavaca, žaba, strvina i biljne hrane. U državi New York su se četrdesetih godina ovog stoljeća sparili sa podivljalim psima. Ti "koj - psi" su po svojoj vanjštini bili slični kojotima, a ponašali su se kao psi. "Koj - psi" bili su opasniji od kojota. Ubijali su životinje zbog želje za krvlju i bilo je izuzetno teško smanjiti njihov broj.

Kojot ima u usporedbi sa vukom finiju građu kostiju, manju glavu, manje uši, plećnu visinu oko 45 cm, a težina mu je od 15 do 20 kilograma. Krzno je debelo, dlaka duga i to posebno kod kojota koji žive u sjevernim krajevima. Boja: siva i sivo-smeđa, može biti i mješavina žute i crne. Tipično za kojote je tuljenje koje čuju i udaljenije životinje. Lovi u paru ili manjem čoporu. Kojoti žive u prirodnim prebivalištima ili na­stambama koje izgrade sami. U zarobljeništvu kojot živi do če­trnaeste godine.

Čagalj
Zlatnog čaglja (Canis aureus) zovemo jednostavno ča­galj. Jedva se razlikuje od manjih vrsta vukova. Njihovo prvobitno prebivalište bilo je u sjevernoj Africi odakle su se preko Balkan­skog poluotoka raširili do Kav­kaza i čak do Burme, svugdje gdje je čovjek počeo navodnja­vati sušna područja. Čagljevi love sve što mogu pobijediti: mlade kopitare, zečeve, patke, kokoši, miševe, zmije, žabe pa čak i mrt­ve ptice i ribe. Slasno jedu voće i različite ljudske otpatke. U miru žive s podivljalim domaćim psima (parija psi) i onda kada su zajed­no u potrazi za hranom. Čagljevi žive u obiteljskim čopo­rima. Njihovo socijalno ponaša­nje nije tako razvijeno kao kod vukova. Veliki čopori se okupljaju samo kod žderanja trupla neke velike životinje što nema nikakve veze sa vučjim čoporom. Ima ih i u Hrvatskoj (Pelješac, Dalmacija, Istra).

Sivi čagalj (Canis mesomelas) živi u sjevernoj i južnoj Africi, na ravnoj ili grmovitoj stepi. Ime je dobio po boji dlake koja je željez­no siva sa svijetlim pečatima po tijelu i nogama. Sivi Čagljevi žive u parovima, u obiteljskim čopori­ma i u udruženoj skupini sa mla­dunčadi. Najinteligentniji su me­đu čagljevima. Svoj prostor oz­načavaju urinom i divlje ga brane od istovrsnika koji mu se previše približe. Obranu prati njihovo tipi­čno oglašavanje. Tuljenje preuzi­maju i susjedne porodice pa se kilometrima čuje čagljeva pje­sma. Hugo van Lavvick-Goodal, koji je proučavao čagljeve, kaže da je njihovo tipično glasanje de­monstracija njihove osobnosti. Čagljevi su borbeni i uvijek pri­pravni na borbu sa znatno većim hijenama pri čemu reže i grebu, dlake na leđima im se dignu (nakostriješena leđa), a rep drže ravno i uspravno. Slično se po­našaju i mladi Čagljevi kada od­mjeravaju svoju snagu.

Prugasti čagalj
Stručno ga nazivamo Canis adustus. Živi na područjima gdje nema zlatnog i sivog čaglja. Ime je dobio po tamnoj crti na leđima. Po prirodi je veoma uplašen i nepovjerljiv pa ga je teško promatrati. Živahniji postaje navečer. Rijetko se oglašava lajanjem i živi u poro­dičnim čoporima. Težina mu je samo 9 kilograma i spada među najmanje čagljeve.

Hijenski pas
Hijenski pas (Lycaon pictus) svrstan je u drugu zoološku skupinu, ali je razvijeniji predak skupine u kojoj su vukovi i Čagljevi, koji su mu po ponašanju i slični. Ova vrsta divljeg psa ima tijelo pokriveno obojenim mrljama, glavu sa jako izraženim kostima te skoro uspravane okrugle uši. Vanjski iz­gled može lako zavesti ljude koji ga ubrajaju među hijene (tako je dobio ime). Izrazit je lovac. Za vrijeme lova ispušta glasove koji podsjećaju na zvuk zvona, a mo­že i lajati. Živi u čoporima od 6 do 20 životinja. U čoporima po­stoji određena hijerarhija i pod­jela posla: jedni čuvaju čopor dok drugi skaču gnuu, gazeli ili zebri za vrat. Plijen rastrgaju u neko­liko minuta, nakon što su ga vrebali nekoliko kilometra. Kada je plijen prebrz, lov je odmah za­vršen. Te vrste pasa žive u istoč­noj i južnoj Africi, skoro do ekva­tora.

Katalog uzgajivačnica

katalog-uzgajivacnicaDa bi upisali uzgajivačnicu u katalog jedini uvjet je da morate biti registrirani. Registracija je besplatna.
Ovdje možete upisati uzgajivačnicu sa svim podacima i slikama.

Oglasnik

ikona-za-oglasnikNudimo Vam uslugu besplatnog upisa u oglasnik uz obaveznu registraciju koja je besplatna.
OVDJE možete upisati oglas za prodaju, potražnju, poklanjanje psa ili usluga vezanih za pse te opreme za pse.

Get Adobe Flash player

Riječ stručnjaka

ikona-za-rjec-strucnjakaStručnjaci iz svih dijelova kinologije pišu o njezi pasa, o bolestima, o odgoju pasa, o handlanju ...
OVDJE možete pročitati navedene tekstove.

VauVau ekipa

ikona-za-vauvau-ekipuVauVau ekipa je aplikacija slična Facebooku. Možete objavljivati slike, video i dr.
Jedini uvjet je da morate biti registrirani a registracija je besplatna. OVDJE možete vidjeti kako to izgleda.

Mini Reklame - Uzgajivači